O općini Kanfanar » Povijest

Povijest Kanfanara

Najstarije poznato spominjanje Kanfanara potiče iz akta u kojem patrijarh Volrico daje koncesiju područja u okolici Limskog porta - luke u korist dvigradskog komuna. Tekst izvorno počinje: "Anno millesimo nonagesimo sexto, die VIII. intrante Maio...." a završava "Actum in Canfanario iuxta castellerium de Fontana, manu Dominici notari. " - dakle 08.05.1096.

Kanfanar se iz naselja počeo razvijati u veći centar kada je stanovništvo Dvigrada, dotučeno ratovima i malarijom 1630. godine, počelo seliti u Kanfanar. Po kazivanju kroničara, 1650.g., u Dvigradu žive samo tri najsiromašnije obitelji koje nisu mogle odseliti dok je četrdesetak godina ranije u tom gradu i oko njega živjelo 700 duša u 150 obitelji.

Širenjem Kanfanara postojeća crkvica iz XIII. stoljeća postaje tijesna, pa se na tom mjestu, 1696. g., gradi nova i veća - crkva Sv. Silvestra. U tu su crkvu, iz dvigradske bazilike Sv. Sofije, godine 1714. prenesena propovjedaonica, kao vrlo vrijedan kulturni spomenik, i Sv. Tijelo - čime crkva Sv. Silvestra postaje župnom. Novom upravnom centru, sada bivše dvigraštine, falila je vertikala, pa je 1732. godine. pod direkcijom kanonika don Zvane Medena sagrađen postojeći Zvonik.

Kanfanar se još više razvija kada je za austrijske vladavine izgrađena željeznička pruga za Pulu a mjesto dobilo veliku i tada modernu stanicu sa svim pratećim objektima. Najznačajniji je bazen sa vodom na dnu Drage sa jakom parnom pumpom i cjevovodom do stanice gdje su se parnjače opskrbljivale vodom. U Kanfanaru je sagrađen odvojak pruge za Rovinj pa Kanfanar postaje jedino željezničko čvorište u Istri. Službeno otvorenje pruge za Pulu bilo je 18.08.1876.g., a 20.09.1876.g. za Rovinj  (pruga za Rovinj ukinuta je 20.10.1966.g.). Kanfanar još više prometno jača izgradnjom postojeće ceste za Mrgane 1906.g.

Za vrijeme I svjetskog rata kada su austrijske vlasti očekivale velike ratne operacije u Istri, uslijedila je deportacija žena i djece, tako da se i danas neki najstariji Kanfanarci sjećaju da su kao mala djeca 1915. otišli za Moravsku.

1930.g. U Kanfanaru je zabilježen vrlo interesantan događaj. Naime, kako piše kronika, na dan Božića, u prepunoj crkvi Sv. Silvestra velika hostija Sv. Tijela koja je bila izložena u mustranci preobrazila se u glavu Isusa Krista sa trnovitom krunom na glavi. U crkvi je nastala pometnja pogotovo onih koji su bili bliži oltaru i mogli vidjeti što se događa. Tadašnja je štampa naveliko pisala o tom događaju. Odmah nakon toga, dolazi biskup iz Zadra (domaći je bio bolestan) i drži govor na kanfanarskom trgu, te se održala velika procesija po Kanfanaru.

Za vrijeme II svjetskog rata, Kanfanar biva granatiran i paljen, a brojno civilno pučanstvo strijeljano (poznate rujanske žrtve) od strane hitlerove Njemačke. Međutim, treba spomenuti i štetu koju su domaći partizani počinili mjestu, kada su spalili zgradu kanfanarskog "komuna" sa svom dokumentacijom i arhivom naslijeđenom od Dvigrada, tako da je zauvijek nestao veliki dio pisane povijesne građe ovog prostora.

1947 Kanfanar dobiva status kotara (Žminj i Sv. Vinčenat), ali i zabrane na neke vjerske običaje; kao kada se u vrijeme prošnje molilo za ljetinu i išlo u procesiji po svim selima Kanfanarštine gdje su bili pripravljeni prigodni oltari, te kada se, u spomen Sv. Romualda, misilo u crkvici Sv. Martina nad Limom, da bi povorka nakon toga sišla u pećinu Sv. Romualda gdje se pjevalo i molilo, običaj koji se održavao kroz čitav srednji vijek. Posljednju takvu misu i procesiju održao je 1946.g. vlč. Miroslav Bulešić (mučenički ubijen 1947.g. u Lanišću). Kasnije biva zabranjena proslava Sv. Jakova tkz. "Jakovlja". Dok je proslava Majke Božje od rozarija, "Ružarevo", sa procesijom uz kip Majke Božije održano do danas.

Kanfanar kasnije postaje općina te mjesni ured i na kraju mjesna zajednica. U početku se nastojalo nešto napraviti da se zaposli mjesno stanovništvo, pa je izgrađena upravna zgrada sa garažom i radionicom za poduzeće "Istarski Boksiti" a osnovana je i poljoprivredna zadruga za poljodjelce. "Boksiti" u Kanfanaru nisu proradili, a zadruga se nije održala. Zadružni dom koji se počeo graditi ostao je nedovršen. Danas je taj objekat Osnovna škola Petar Studenac. U zgradi Vile Eufemije osnovan je na kratko đački dom ili kako se tada nazivao internat. Upravna zgrada "Istarskih Boksita" pretvorena je u osnovnu školu pa je postojala gornja stara škola i donja. Na trgu iznad mesnice i samoposluge, gornji kat bio je u funkciji doma kulture, sa bilijarom, stolom za tenis i radiom sa vanjskim ozvučenjem. Tu su održavane manje priredbe i projekcije. U jednom dijelu bivšeg zadružnog doma (sada dvorana za tjelovježbu) bila je i kinodvorana. Prostorija se još koristila za ples i priredbe.

U najnovije vrijeme Kanfanarština dobiva kapitalnu građevinu, vijadukt koji premošćuje Dragu u dužini od 552 m i visinskoj koti od 126 m. To je dosad najveći vijadukt u Hrvatskoj, a otvorio ga je i sam predsjednik dr. Franjo Tuđman. Tu se predviđa čvorište buduće autoceste Buje-Pula i poluautoceste Kanfanar-Matulji tako da bi Kanfanarština bila opet središtem prometnica, ovog puta i cestovnih.